Primjena eteričnih ulja u zaštiti od mikroorganizama seže u daleku prošlost, a prva znanstvena ispitivanja proveo je Koch godine 1881., testirajući djelovanje terpentinskog ulja na bakterijsku vrstu Bacillus anthracis. Daljnim znanstvenim istraživanjima dokazana su antimikrobna svojstva velikog broja eteričnih ulja. Utvrđeno je da su terpenske sastavnice najvećim dijelom odgovorne za antibakterijski i antifungalni učinak eteričnih ulja, te da najsnažnije djeluju fenolne sastavnice, zatim nefenolni alkoholi, aldehidi i ketoni, a da su ugljikovodici najslabijeg učinka. Mehanizam djelovanja eteričnih ulja na mikroorganizme nije posve razjašnjen.

Eteričnom ulju kadulje, timijana, paprene metvice, eukalipta i klinčića znanstveno su dokazana snažna antimikrobna svojstva. Stoga se široko primjenjuju u farmaceutskoj praksi i prehrambenoj industriji. Dobivaju se različitim metodama destilacije.
Salviae aetheroleum dobiva se iz osušenih nadzemnih dijelova kadulje (Salvia officinalis L., Lamiaceae). Sadrži najviše tujona, 1,8-cineola i kamfora.
Iz svježih nadzemnih dijelova timijana (Thymus vulgaris L., Lamiaceae) dobiva se eterično ulje bogato fenolima timolom i karvakrolom (Thymi aetheroleum).
Menthae piperitae aetheroleum izolira se iz svježih nadzemnih dijelova biljne vrste Mentha x piperita L., Lamiaceae. Osnovne sastavnice ulja su mentol, menton i mentofuran.
Eucalypti aetheroleum sadrži najviše 1,8-cineola (eukaliptola), piperitona i ?-felandrena, a može se izolirati iz listova različitih vrsta eukalipta (Eucalyptus globulus Labill., E. fruticetorum Muell., E. smithii R. T. Baker, Myrtaceae).
Eugenol, aceteugenol, ?- i ß-kariofilen su osnovne sastavnice eteričnog ulja klinčića (Caryophylli aetheroleum) koje se dobiva iz osušenih cvjetnih pupoljaka biljne vrste Syzygium aromaticum (L.) Merill et L. M. Perry (Eugenia caryophyllata Thunb.), Myrtaceae.